U koritu rijeke Vrbasu, nadomak Banjaluke, pronađen je dugi srednjovjekovni mač. Pronašao ga je sasvim slučajno ronilac RK „BUK” iz Banjaluke, a ubrzo je ustanovljeno da je pronalazak jednoiporučnog ili bastardnog mača, po svemu sudeći, značajno arheološko otkriće, jer je na teritoriji Grada Banja Luka, u proteklih skoro devedeset godina, pronađen samo jedan srednjovjekovni mač i to dosta oštećen, a koji se danas čuva u Zbirci srednjovjekovnog oružja i oklopa Muzeja RS.

Struka je na osnovu tipološke analize sječiva, nakrsnice i jabučice mača, brzo ustanovila da je pronađeni mač korišten u razdoblju od zadnje četvrtine 13. do prve polovine 15. vijeka. Takođe su zaključili da su ovakvi mačevi na našim prostorima relativno rijetki, zbog čega je njegovo spašavanje i konzervacija od prioritetnog značaja, kako za Muzej, tako i za Grad.

Stoga je osmišljen zajednički projekat istoričara, arheologa i ronilaca, nazvan “Vrbaski mač u kamenu”. Prvi dio plana je u fazi realizacije – ronioci prolaze kurs arheologije, arheolozi kurs ronjenja.

Ana Ćurić, viši stručni saradnik biolog Republičkog zavoda za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske, kao već iskusan ronilac, već je prošla kurs Priobalne i podvodne arheologije organizovan od strane Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju u Zadru i stekla vještine i iskustvo o vrstama podvodnih nalazišta i metodama datiranja, podvodnim nalazima, 2D dokumentovanjem, te praktičnim dijelom – crtanje pod vodom i na kopnu, dok je Ivana Pandžić iz Muzeja RS prvi arheolog koji je stekao vještine ronjenja.

Nakon što obuke završe i drugi učesnici projekta, pistupilo bi se vađenju mača.

Kako je mač doslovno zaboden u kamen, potrebno je pod vodom da se izvede tehničko odvajanje kamena/stijene oko mača, jer se mač treba izvući zajedno sa dijelom kamena/stijene.

O značaju ovog pronalaska, počecima podvodne arheologije, banjalučkim legendama koje bi trebalo istražiti, razgovaramo sa Ivanom Pandžić, arheologom, a odnedavno i roniocem.

Ivana koliko je značajno ovo otkriće i koji su planovi nakon vađenja mača iz Vrbasa?

„Ovakvi mačevi na našim prostorima su relativno rijetki, zbog čega je njegovo spašavanje i konzervacija od prioritetnog značaja, kako za Muzej, tako i za Grad. Vađenje mača iz rijeke, njegovo čišćenje i konzervacija mogli bi poslužiti i kao odličan povod za snimanje dokumentarnog filma kojim bi se popularisala arheologija i podvodna arheologija uopšte, zatim značaj očuvanja kulturnog nasljeđa na teritoriji Grada Banja Luka, kao i promovisanje prirodnih i istorijskih znamenitosti našeg grada. Mač bi se, nakon temeljitog čišćenja i konzervacije, čuvao u fundusu Muzeja Republike Srpske, gdje bi bio dostupan posjetiocima i istraživačima, koji su zainteresovani za srednjovjekovnu prošlost našeg grada i njegove okoline.

Da li su ovo prvi koraci kada je reč o podvodnoj arheologiji u našem gradu?

Ovo su svakako prvi koraci adekvatnog i profesionalnog pristupa podvodnoj arheologiji kod nas. Podvodna arheologija, iako je prvenstveno vezana za marinska područja, na prostorima Republike Srpske predstavlja novi vid arheoloških istraživanja fokusiran na rijeke i jezera, koji nam otvaraju vrata u nove i značajne istorijske činjenice koje su se dešavale na našim prostorima. Stečena iskustva obuke moći će se primijeniti u navedenom, ali i svim budućim projektima i podvodnom terenskom radu.

Kakva su saznanja o tragovima ljudske kulture koja se nalazi ispod površine Vrbasa, da li postoje neke priče ili „legende“ koje bi bilo dobro proveriti, istražiti?

S obzirom da do sada nije bilo priličnih za sistematska istraživanja, svi nalazi iz Vrbasa su slučajno pronađeni od strane ronilaca. Priča i „legendi“ uvek su se pojavljivali na primer podvodnim tunelima koji spajaju obale Vrbasa kod Kaštela. Svakako, ovo je prilika da se nakon realizacije vađenja mača, kao sledeći etapu planiranja sistemskog obilaska, kako bi se proširio i eventualno upotpunili arheološkom kartom, smatra da će sarađivati sa RK „BUK“ -u doprinosu kulturnom i turističkom razvoju Banjaluke i Republike Srpske.

Imaju li slučajni pronalazači običaj u Muzej donositi pronađene predmete?

Tu su različita iskustva. Svakako imamo dobrih primjera, kada nas pronalazači kontaktiraju i pronađene predmete poklanjaju ili nude na otkup, za šta postoji određena zakonska procedura. Svakako ovim projektom želimo da pokažemo dobar primjer saradnje institucija i organizacija na teritoriji Republike Srpske, koja bi svakako trebala biti praksa.

Već godinama se u zemljama regiona priča o “ljubiteljima starina” i ilegalnim kopačima, ima li kod nas toga?

Nažalost, ima. Prema podacima kojima raspolažemo, uglavnom se radi o organizovanim grupama koje ciljano pretražuju određene oblasti i koristeći se metal-detektorima – čije posjedovanje je zakonom zabranjeno – dolaze do nalaza koje kasnije preprodaju, najčešće u inostranstvu. Posljedice su mnogobrojne: vađenjem pojedinačnih predmeta iz zemlje narušava se kontekst samog lokaliteta i mi gubimo „priču” izvađenih predmeta. Da bude lakše da se švati, to je kao da izvučete jednu riječ ili rečenicu iz priče, a priču možete razumjeti samo ako imate cijelu njenu stranicu. S druge strane, gube nam se neproćenjivi podaci bitni za naša saznanja o prošlosti na teritoriji Republike Srpske i BiH. Svakako treba napomenuti da postoje zakonske odredbe kojima se terete vršioci nelegalnih istraživanja i preprodaje, za šta su predviđene i adekvatne kazne.

I na kraju, kako da arheologija kod nas konačno zauzme mjesto koje joj pripada?

Muzej Republike Srpske više od decenije uspješno realizuje arheološka istraživanja. Bitan napredak je i osnivanje prvog strukovnog udruženja, Društvo arheologa Republike Srpske, koje okuplja arheologe i stručnjake srodnih oblasti, svojim radom sve više privlači pažnju. Smatram da kontinuiranim stručnim i naučnim radom i dobijenim rezultatima najbolje možemo poboljšati mjesto arheologije kao nauke na teritoriji BiH.

Izvor: Buka Magazin